Petak je 13., a ČMZ je v Hiži

Objavljeno Sep 10, 2013 u Blog

Petak je 13., a ČMZ je v Hiži

Sljedeće predstavljanje knjige je u petak, 13. rujna, u Kneginečkoj Hiži, na sajmu knjiga i gastronomije “Knjige v Hiži”. Znam, jasno mi je, ima praznovjernih među nama, ali što je zapravo najgore što se može dogoditi?

Može se dogoditi da u petak u kasno popodne skoknete do Kneginca (i to organiziranim besplatnim prijevozom iz Varaždina!), da se po popularnim cijenama nakrcate dobrim knjigama za nadolazeće zimske dane, da to proslavite arbitrarnom količinom gemišta i na sve to stavite nešto toplo i fino. I onda, taman oko 19.00, kad počnete proklinjati sudbu kletu kako vas je samo brutalno nagazila na petak 13., materijalizira se Krešimir Mišak, koji s Denisom Peričićem predstavlja svoju novu knjigu, “Dečki, odjebite u skokovima”.

Nešto kasnije, oko 21.00, može se dogoditi da pijete n+1 gemišt i naručujete nešto slatko. A može se dogoditi i da čujete štogod zanimljivo o meni i “Črnoj materi zemli”.

Kad nam bude svega dosta, skupa pijemo n+3 gemišt i – jedino logično – slušamo jazz. Groove on u 22.00.

Sajam se nastavlja u subotu i nedjelju, a cijeli program možete pogledati ovdje.

Pogledajte još kako je Enver Krivac zamislio Pujtoa:

photo (3)

Bili smo u dvorcu Stara Sušica, gdje smo se nekoliko dana zabavljali s polaznicima i voditeljima Ljetne škole pisanja. Da, ako netko nije znao, u tom su se dvorcu usred Gorskog kotara tjedan dana pisale pjesme, kratke priče, smišljali romani i scenariji. I da, ako netko nije znao, toga će biti još. Piknite se odmah na stranicu Centra za kreativno pisanje! Tamo se razgovara o pisanju i nuspojavama, a predstavljaju se i nove knjige. U četvrtak i petak Suzana Matić svoje sjajne Samosanacije, Želimir Periš netom izašle Mučenice, Moris Mateljan svoju zbirku poezije Bizargonauti, Enver svoju zbirku, a ja svoj roman. Čitao sam, kao i uvijek, onaj dio kada se pojavljuju Hešto i Pujto. A Enver je crtao dok sam ja čitao. Em što je to lijepo nacrtao, em mi je drago što je to bio on. Njegova zbirka priča Ništa za pisati kući o… obilježila mi je ovo ljeto (uz Gillian Flynn). To je pisanje koje proizvodi odbijance u mojoj glavi, pa traje i dugo nakon što se knjiga smjestila na polici. Bacam se na njegovu prvu zbirku, Ulica Hellen Keller. Envera sada zamišljam kao dobroćudnog znanstvenika kojemu je projekt upoznati mene s vlastitim sinapsama. “Kristiane, ovo je G-7651, G-7651, ovo je Kristian”. Kad dio stranice “Što čitam” konačno jednom bude over construction, malo ću više o tome.

 

Leave a Reply