Nagrada roman@tportal.hr za 2013. godinu dodijeljena romanu Črna mati zemla

Objavljeno Oct 31, 2014 u Blog

Nagrada roman@tportal.hr za 2013. godinu dodijeljena romanu Črna mati zemla

Pročitajte obrazloženje žirija u sastavu: Jadranka Pintarić (predsjednica), Katarina Luketić i Miroslav Mićanović. 

Tijekom ovih šest godina, iskreno, ne možemo reći da smo nekoga “otkrili“, koliko god to priželjkivali – jer Dalibor Šimpraga, Drago Glamuzina, Sibila Petlevski, Olja Savičević Ivančević, Ivica Đikić i Tahir Mujičić već su imali svoje mjesto i valorizaciju u književnim krugovima. No, pogledate li bez predrasuda liste polufinalista i finalista, vidjet ćete da smo ipak “otkrivali“ neke autore i pokušavali vam skrenuti pozornost na djela u kojima nam književnost ukazuje na bolje razumijevanje života, na književne postupke koji nas iz partikularnog ili apstraktnog vode prema korigiranju odnosa prema zbilji, što nas pak zauzvrat čini boljim čitateljima života, osobito u detaljima. Naposljetku, uvijek je sve u detaljima. Sve dok se u njima ne izgubite.

Godine 1870. Flaubert je Maupassantu rekao: “U svemu postoji dio koji nije istražen, jer mi smo navikli služiti se očima samo u asocijaciji sa sjećanjem na to što su ljudi prije nas mislili o stvari koju promatramo. Čak i u najmanjoj stvari ima nešto nepoznato.”

Naravno, život uvijek sadrži neizbježni višak, ponešto poklonjeno, prostor u kojem je uvijek više nego što nam treba: više stvari, više dojmova, više sjećanja, više navika, više riječi, više sreće i više nesreće. Ali romanopisac će nam “prosijati” bitno od nebitnog, navesti nas da onaj neizbježni višak osjetimo kao život sam. Recimo da smo to tražili i ove godine: svježinu i začudnost, istančanost u detaljima i stilsko-jezične izazove u kojima čitamo autorski strastveni napor namjesto “lakoće” ispisivanja rečenica. Moći vidjeti svijet kroz oči junaka čijoj priči vjerujemo, živjeti s njim dok se kao Houdini nosi sa svojom unutarnjom pustolovinom, dok nas ono neispisano intrigira i nagoni da imaginiramo cjelovitost njegova svijeta. Uostalom, i da mu poželimo pomoći jer znamo nešto što junak ne zna…

A životnost romanesknog protagonista ne proizlazi samo iz dramatičnog zapleta, usklađenosti cjelovite naracije, pa čak ni obične uvjerljivosti ili simpatija, nego iz svijesti čitatelja da je ono što mu se događa doista važno, da je riječ o nečemu presudnome, da svjedočimo naporu temeljne unutarnje promjene, tajni preobrazbe svijesti, htijenju za “slobodom od”.

Uostalom, i sam protagonist se “dičio time da piše slojevito, što je značilo da  je znao složiti dosta dobar omjer intelektualiziranih opservacija hrvatske sadašnjosti, genitalno-fekalnih dogodovština i prikaza svijetu skrivenih osjećajnih prostora likova.”

Kak god da se zeme, ovu knigu ne bude zela črna mati zemla. Vrnula nam je veru da se vsi moremo razmeti, od severa do juga. Vrgnuti v stran se kaj ni vredno spomena i dumati kak nam je svima v nevoli jednak: če smo z sela, budu nas v kalup deli ili z nas vraga sterali; če smo z grada, budemo se vtopili bezimeni ili došli na svoju cenu. Dogajanje v kojem jeden cepec išče sebe razmeli smo kak da nam se širša slika kaže: kam god bežal, od sebe pobeči ne moreš. A lažlifcof je i tak preveč na svetu.

Ovogodišnji dobitnik nagrade za roman godine je Kristian Novak!

3 Komentari

  1. Cestitam!

  2. Čestitam, apsolutno zasluženo :-)

  3. Čestitam! Izvrrrstan roman!

Leave a Reply