Nagrada Booktiga 2019, a mojaaa!

Objavljeno May 24, 2019 u Blog

Nagrada Booktiga 2019, a mojaaa!

Jučer je bilo točno mjesec dana od kad sam u knjižnici u Poreču primio zbilja jedinstvenu nagradu. Svake godine žiri istarskih knjižnica računa i preračunava, muku muči da bi došao do odgovora na pitanje: Koja se knjiga domaćeg živućeg pisca u protekloj godini najviše posuđivala u istarskim knjižnicama?

E pa, narode, za 2018. odgovor je glasio (ajmo svi, da vas čujem): Ciganin, ali najljepši.  Dakle, dvije godine nakon izdavanja. Mašala. I onda, nakon što se dođe do tog rješenja, jedan primjerak knjige (mislim da su uzeli neki kojeg je dobra duša zalila kavom, ili nečim sličnim, smeđim i ljepljivim) nekoliko mjeseci putuje po istarskim knjižnicama, pa čitatelji mogu u nju upisivati svoje dojmove, na prazne plohe, iznad podnaslova, ispod zadnjih pasusa, na mjestima gdje ih je baš nešto štrecnulo. I to zdušno čine, jer, što, šarati po knjigama je zabranjeno i zabavno. Kad knjiga obiđe što je imala obići, daje joj se brončani omot i predaje se u sklopu divne manifestacije BOOKtiga autoru, u ovom slučaju meni, na trajno čuvanje. I hoću, trajno ću je čuvati i čitati što su mi ljudi htjeli poručiti. Treba čovjeku ponekad malo podstreka i šusa.  Deseti sam dobitnik nagrade, a u finom sam društvu jer su je prije mene dobili i Igor Mandić, Hrvoje Hitrec, Mirjana Krizmanić, Ante Tomić, Slavenka Drakulić (tu tajmz!), Drago Pilsel, Ivica Prtenjača, Mani Gotovac.

Osim knjige, koja je tako napravila puni krug – od autora, preko čitatelja, natrag do autora – dobio sam i sedam dana u Pazinu u Kući za pisce/Hiži od besid i finu novčanu nagradu. Odsrca hvala Gradskoj knjižnici Poreč, svim njezinim djelatnicima, posebno gospođi Irides, pokroviteljima – Istarskoj županiji – Regione Istriana, Općini Vrsar, Gradu Poreču. Hvala žiriju, hvala Ivi Ciceran, hvala mom prijatelju Nevenu Ušumoviću što je sa mnom predstavio knjigu u Poreču. A najveće hvala – čitateljima.

Od drugih vijesti:

- navršio sam 40. Al bitno je kako se osjećaš. A ja se osjećam… jebiga, kao da mi je 40. I to je potpuno u redu.

- ukralo mi laptop i kindle. Ispred vrtića. To nije u redu.

- gledamo kako nagurati tri dječje sjedalice u vozilo manje od minibusa. I mislim da je izumitelj Isofixa vođa globalne urote protiv mene. Zamišljam ga kako se smije ko budala i cucla nokat malog prsta dok gleda tajnu snimku kako se hrvam sa sjedalicom, borba titana, dok iz mene ispadaju zglobovi, oči, kosa, hemoroidi, šarafi. Slutim da je i supruga dio urote. Ona ih složi kao od šale, pa mi objašnjava da je sve u tehnici.

- čitam novu Mašu Kolanović. Uživam, ali neću ništ’ govoriti, samo da je početkom lipnja predstavljamo i da biste trebali to doći čuti. Stay tuned.

- osim u Poreču, ovih sam mjeseci bio još i u Pazinu, na Gfuku u Krapini, u Požegi, pa prije toga u Karlovcu, pa onda jednom nisam stao u Karlovcu, nego produžio do Ploča. Večeras pak gostujem na Buzetu, “Na Baštionu“, navratite ako ste u blizini, počinjemo u 19.

unutra

Jedan komentar

  1. Čestitke i lijep pozdrav

Leave a Reply to Darko Reb Cancel reply