Črna mati zemla na radiju, platnu i kazališnim daskama

Neću drviti o tome kako je neopisiv doživljaj kad vidiš kako tvoja proza oživi u prostoru izvedbe, kako se u tekstu opisane emocije odbijaju od talentiranog izvođača i vraćaju ti se kao jeka u kojoj ti glas zvuči jače i životnije. Neopisivo. Tijekom proteklih godina imao sam prilike nakratko osjetiti to – daroviti srednjoškolci Gimnazije Josipa Slavenskog (pod vodstvom prof. Čatlaić) te Ekonomske i trgovačke škole u Čakovcu priredili su kraće scenske igre inspirirane Črnom mati, a genijalac Benjamin Mihoci s monologom je Matije Dolenčeca završio na državnoj smotri LiDraNo.

Godine 2016. ide se korak dalje. Emitirana je radio-drama Črna mati zemla, a žestoko se radi na kazališnoj i filmskoj adaptaciji romana.

Radio-drama emitirana je početkom rujna na HR3 u pet nastavaka od po 25 minuta. Režiju potpisuje Stephanie Jamnicky, a glumili su sjajni Hrvoje Klobučar, Ivan Glowatzky, Hrvojka Begović, Antonija Stanišić Šperanda i Ivana Zanjko Mađarić. Ton majstor bio je Srđan Nogić, glazbena suradnica Franka Meštrović, a urednica je ove emisije, u kojoj se dramatiziraju mnoga domaća suvremena prozna djela, Maja Gregl. Golem posao selekcije sadržaja odlično je odradio Dubravko Torjanac. Izvukao je nekoliko segmenata priče u prvi plan, stavio nove naglaske, a zamaglio ili izostavio momente koji bi remetili osjetljivu dramsku strukturu.

U travnju 2017. godine ide premijera kazališnog komada, u Zagrebačkom kazalištu mladih. Režiju je preuzela Dora Ruždjak Podolski, a dramatizaciju Tomislav Zajec. Priželjkivao sam darovitu, motiviranu i odvažnu ekipu. A već po ovome što vidim u sadašnjoj verziji dramskog teksta, njih dvoje tih kvaliteta imaju u izobilju. Ja fasciniran. Gledatelji koji su čitali roman dobit će novo viđenje priče. I to je jedini ispravan način. Nikakvo prepričavanje, nikakvo preslikavanje romana. U idealnom slučaju, gledatelji koji nisu čitali roman neće ni osjetiti da je riječ o adaptaciji. Inače, moram se pohvaliti, ja isto, kao, malo pomažem. A pohvalit ću se i da sam kazališni mehanizam još prije deset godina vidio i iznutra. Kad sam odrađivao civilnu službu (sjećate se toga? Ja bio jedna od posljednjih generacija), stavilo me u dječje kazalište Trešnja. Radio sam većinom sa scencima (ne pitajte, jednostavno ne pitajte) i maljao zidove. Sjetite me se kad budete između činova pišali i gledali u bijeli zid. To je moje djelo. Tamo sam imao prilike iz prikrajka gledati kako rade Rakan, Saša i Živko Anočić, Aleksandra Naumov, Krunoslav Klabučar, Radovan Ruždjak, Hrvoje Barišić. A to je baš privilegija, za razliku od maljanja. U jednom sam trenu vidio i kako radi Dora Ruždjak, nekako je u ono vrijeme režirala mjuzikl “Ljepotica i zvijer” u Trešnji. Neću sad o tome što sam točno vidio, samo ću… to… kako je svijet mali i da mi je tada netko rekao… Daj zamisli.

A radi se i na filmu. O tome će ići zasebne vijesti jer će to biti dosta dug, možda i mukotrpan put. Ali i tu imam ekipu kakvu sam priželjkivao. Nevjerojatno smo našpanani na taj film. Volimo ga, a tek je u fazi osmišljavanja scenarija. Režiju će potpisati slovenski redatelj Rok Biček, zajedno radimo na scenariju, a uz Danijela Peka iz Antitalent Produkcije, imamo samo jedan cilj. Raditi polako i predano, uživati i možda, ako se sve poklopi, na kraju zasjati. Može li drukčije? Ja sretan.