Kritike, recepcija #ČMZ


Jagna POGAČNIK i Denis DERK, Knjiga ili život / HRT, 19. travnja 2013.

 

Ljubica MATEK, Kultura, Zavod za proučavanje kulturnog razvitka (RS)

Slo­že­nost fi­lo­zof­skog kon­cep­ta isti­ne (i la­ži) No­vak ilu­stri­ra he­te­ro­ge­nom struk­tu­rom ro­ma­na ko­ji se sa­sto­ji od pet akro­no­loš­ki pore­da­nih po­gla­vlja ko­ja se ba­ve raz­li­či­tim ina­či­ca­ma isti­ne, ili, toč­ni­je, pri­ka­zu­ju ka­ko se pro­ta­go­ni­sto­va eg­zi­sten­ci­jal­na isti­na mi­je­nja ovi­sno o to­me tko je per­ci­pi­ra i in­ter­pre­ti­ra, i ka­da.

 

Simon POPEK, RTV Slovenija, 25. 7. 2016

…  literarna senzacija in “dogodek”, kakršnega je literatura dandanes le še redko zmožna generirati …

 

Matej BOGATAJ, Mladina, 8. 1. 2016

Vendar pa je roman surovo neprizanesljiv do ravničarjev, jezikovno okreten, potopljen v otroško imanenco in o-čarani svet, hkrati pa mu uspeva, da je kljub radikalni kritiki bede stvari duhovit in posmehljiv, s tem pa izpelje dober zasuk od doma prevladujočega ravničarskega patosa in pripadajočih stereotipov.

 

 

Damjan ZORC, Peripetije, 18. 1. 2016

Novak je napisal odlično zgodbo in čeprav se nanjo kot težka novembrska megla na Muri pogosto spušča temačna zadušljivost, te zaradi svoje skrivnostne lepote, boleče realnosti in slogovne superiornosti vabi k sebi in iz tebe izvablja skrajnosti – od krohotanja, do solz in groze.

 

Samo ROŠ, Dobreknjige.si, 27. studenoga 2015.

Črno zemljo je treba razkopati in iz nje izvleči vse, kar se v njej skriva.

 

Sandra KRKOČ LASIČ, Dnevnik, 24. listopada 2015.

(…) pod romaneskno pokrovko brbota nekaj zloveščega in presneto temačnega.

 

Žiga VALENTIĆ, Bukla 115

(…) ena večjih literarnih mojstrovin balkanske regije v zadnjih letih.

 

Agata TOMAŽIĆ, Delo, 30. rujna 2015.

Ko človek odloži roman Črna mati zemla mladega hrvaškega­ pisatelja Kristiana Novaka, mu je kar malo žal, da je napetega­ branja konec. 

 

Neven VULIĆ, Hrvatski radio 3, Jutro na Trećem, 6. studenoga 2014.

Onima koji su možda prestali vjerovati kako imamo zaista talentiranih pisaca preporučam da pročitaju kako se već u djetinjstvu lome i stvaraju karakteri odraslih osoba (…)

Pročitajte kritiku Nevena Vulića

Kristian Novak, pisac, profesor i bivši reprezentacijski karatist, oduševljeno je prihvaćen i od strane kritike, a pogotovo od strane čitatelja. Njegov roman „Črna mati zemla“ već je sad snažno obilježio ovu književnu sezonu, a prošli je tjedan osvojio i T-Portalovu nagradu za najbolji roman. Recenziju njegovog djela piše i čita Neven Vulić. Mislim da svatko od nas naposljetku zaboravi kako je bilo čitati knjige nekada, u djetinjstvu, kad je svaka knjiga imala smisla, kad je svaki obrat bio novi, kad su se u nježno i roskasto čitateljsko meso tek počela utiskivati prva uzbuđenja, prvi obrati i prvi raspleti. Ponovno doživjeti takva romatična iskustva podrazumijeva zaboravljanje svih polovičnih knjiga koje su nas razočarale, svih dubokih frustracija koje su nam priuštile nevješte ruke amatera i diletanata. Dakle, doživjeti nešto toliko radikalno poput tog nekadašnjeg osjećaja prvog čitanja – gotovo je nemoguća misija. Potrebno je puno više od prosječne knjige kako bi se ponovno doživjelo nešto takvo. Potrebno je implicitno obećanje, potrebna je jednostavnost koja plijeni, potrebno je nešto s čim se moguće odmah identificirati. Kristian Novak sve to pruža u svom romanu „Črna mati zemla“, romanu koji je do sada tiskan u dva izdanja, a uzevši u obzir naše knjiške prilike, tako će, na žalost, vjerojatno i ostati. „Črna mati zemla“ drugi je Novakov roman. Prvijenac „Obješeni“ je iz 2005. godine, a prošao je sasvim nezapaženo, dok je ovaj novi, tvrde neki njegovi recenzenti, „ucrtao Međimurje na hrvatsku književnu kartu“. Implicitno obećanje romana prilično je očigledno. Imamo novog pisca koji zaista zna što radi. Piše jednostavno, piše „iz srca“, baš kao što „iz srca“ djeluju i njegovi likovi, cjelovite književne ličnosti koje su istovremeno i rudimentarne, i karikaturalne, ali u potpunosti razumljive i jasne. Matiju Dolenčeca, dečeca iz Međimurja, na početku romana pratimo u odrasloj dobi, kako privodi kraju svoju strastvenu i iskrenu ljubavnu vezu, vezu za koju ne želimo da završi jer Matija je simpatičan i progonjen romantik, ali ona se mora privesti svome kraju – kako bi se Matija Dolenčec posredstvom ljubavnog kraha sjetio zašto je svojoj bivšoj stalno lagao o svom djetinjstvu, djetinjstvu kojeg se uopće ne sjeća. Zatim pratimo malog Matiju kako spokojno odrasta sve dok njegov otac ne premine, a potom to dijete ne može prihvatiti njegovu smrt, nego se izmješta u imaginarni svijet koji se sve više prepliće sa stvarnošću, i pokušava na razne načine dozvati svog oca za kojeg ne vjeruje da je pod zemljom, crnom i bremenitom međimurskom zemljom. Ova priča o teškom odrastanju i dinamici ljudskih odnosa u problematičnim vremenima raspada Jugoslavije i početka rata transparentno pokazuje koliko su mitovi i legende ponekad snažni, kako je na korak od toliko željenog prihvaćanja ipak potpuno odbacivanje, i kako je klica smrti uvijek u nama, bilo da se radilo o djeci, bilo da se radilo o tim nekim odraslima – koji se ponekad ponašaju još gore nego balavci. Ovom tekstu možemo zamjeriti neke sitnice, sintaktičke nespretnosti i mjestimično previše gerilski hrvatski jezik, no on na kraju ostaje ono što i jest, a to je – zaista sjajan roman. „Črna mati zemla“ ukrštava našu sadašnjost i prošlost, živi i pokretni hrvatski jezik s onim kajkavskim, međimurskim, ali i skepticizam odraslog čovjeka i lokalnu mitologiju sela koja malog protagonista na kraju toliko obilježava da je bio prisiljen iz tog istog sela pobjeći. Onima koji su možda prestali vjerovati kako imamo zaista talentiranih pisaca preporučam da pročitaju kako se već u djetinjstvu lome i stvaraju karakteri odraslih osoba, i kako odrasta Matija koji i sâm kaže „bio sam puno djece, ali imao sam malo djetinjstva“. Uzmite „Črnu mati zemlu“.

Mario KOLAR, Kolo (2/2014)

(…) Novak je svojim romanom zapravo uspi­o dati adekvatan i do kraja rezolutan odgovor na sve one tobožnje nepremostive kulturološke, idejne, jezične i ine razlike u hrvatskoj književnosti – uspi­o je elegantno i bezbolno, a umjetnički relevantno i moderno anulirati tobožnju nepremostivu polariziranost hrvatskog društvenog bića između tobožnjih centara i periferijâ (…)

Kristina ŠPIRANEC, Booksa.hr, 25. studenoga 2013.

(…) jedan od rijetkih tekstova suvremene hrvatske književnosti koji doslovce oduševljava (…)

 

Damir VUJNOVAC, Bookmark – preporuke za čitanje, 18. listopada 2013.

Strašna, ma, strašno dobra knjiga. 

 

Strahimir PRIMORAC, Vijenac 512, 17. listopada 2013.

(…) respektabilno djelo, a sve njegove učinke možda i ne možemo sagledati u ovom trenutku.

 

Božidar ALAJBEGOVIĆ, Hrvatski radio 3, Bibliovizor, 6. srpnja 2013

…autor s izuzetnim smislom za suspense i vješto vođenje radnje…

Pročitajte cijelu kritiku Božidara Alajbegovića

Kristian Novak, rođen 1979.godine, mladi je znanstvenik zaposlen na Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci, a predaje i na Odsjeku za germanistiku u Zagrebu. U ovome tekstu bit će riječi o njegovu novome, drugome po redu romanu ‘Črna mati zemla’, koji s romanom prvijencem, ‘Obješeni’, objavljenim 2005. godine, dijeli brojne sličnosti. Važni elementi obaju romana jesu ljubavne priče njihovih junaka, ali i vrlo vješto vođene radnje, prošaranost obaju rukopisa kvaziznanstvenim diskursom kao i dojmljiva uporaba dijalektalnoga, kajkavskoga govora međimurskog kraja te ironični komentari društveno-socijalnih malformacija i miješanje različitih žanrova… No, osnovna poveznica među tim romanima sadržana je u riječima jednoga lika iz ‘Obješenih’ – «Ništa nije onakvo kakvim se čini». U romanu ‘Črna mati zemla’ Kristian Novak naime suvereno vodi tri ogranka fabule povezane likom Matije Dolenčeca, od kojih su oni o spisateljskoj blokadi i ljubavnoj vezi smješteni u suvremeni Zagreb, dok je reminiscencijska fabularna linija locirana u malo međimursko selo tijekom 1991.godine. Glavni junak je tridesetogodišnjak, relativno uspješan pisac koji se pri pisanju svog trećeg romana našao u spisateljskoj blokadi, a ona je u bliskoj vezi s krizom njegovog odnosa sa djevojkom, ali i njegovom amnezijom. Njihova ljubavna veza ozbiljno se zaljuljala kad je Dina otkrila kako su sve Matijine priče o djetinjstvu zapravo izmišljene, i lažne. Uslijed traume iz djetinjstva povezane sa smrću njegova oca i samookrivljavanja zbog toga, Matija je postisnuo sva svoja sjećanja i zamijenio ih imaginacijama različitih neautentičnih iskustava. No, nenadano pojavljivanje jednoga motiva iz djetinjstva prekinulo je njegovu amneziju pa čitatelj, u najopširnijem i najzanimljivijem dijelu romana, prati Matijinu retrospektivu vlastitog djetinjstva, s fokusom na događajima iz 1991.godine u malom međimurskom selu. Tada je u kratkom vremenskom periodu čak osmero Matijinih suseljana izvršilo samoubojstvo, što je motiv posredstvom kojega autor, osim tematizacije duhovne dezintegracije i identitetne promjene uslijed traume, suvereno problematizira i brojne druge teme, poput traumatičnog samooptuživanja, samoizolacije i nasilnog izopćenja iz sredine, vršnjačkog nasilja, paranoje ili licemjerja provincijske malograđanštine. U tome ogranku fabule gdje za fokalizatora ima dijete predškolske dobi Kristian Novak, osim što upozorava na dječju ranjivost i njihovu podložnost osjećaju krivnje, svoj rukopis na više načina očuđuje. Uz infantilizaciju diskursa i humorne komentare svakodnevice koja, promatrana očima djeteta biva iskrivljena, čime se pojedine ustaljene predodžbe odraslosti, te brojni stereotipi i licemjerje ironično otkrivaju u svojoj himbenosti, elemente začudnosti autor inaugurira i pojedinim motivima prenesenima iz mitova i legendi međimurskog kraja, ali i vještim korištenjem ruralne međimurske kajkavštine. Radi se o etnografskoj nadogradnji teksta ali i vrlo efektnom lingvističkom začinu koji romanu priskrbljuje dodatnu uverljivost i autentičnost, ali bez remećenja prohodnosti, jer je razumijevanje tih dijaloških dionica olakšano opširnim rječnikom dijalektalnih izraza i frazema na kraju knjige. Istovremeno, te su reminiscencijske epizode očuđene i inauguracijom dvojice demonskih likova, imaginarnih proizvoda junakove dječje mašte, koji rukopis obogaćuju napetošću, te elementima bajkovitosti i horora. Roman nije lišen društveno-socijalne analitičnosti i kritičnosti. Detekcija društvene patologije pritom nije reducirana na suvremenost nego je Novak zahvatio širi period, osim na suvremenost fokusirajući se i na početak devedesetih. Komentare svakodnevice on donosi nenametljivo, uglavnom posredstvom dijaloga, i ne ugurava ih na silu u tekst, što je sve primjetnija boljka recentne domaće proze. Zanimljivo je da je njegova kritika velikim dijelom usmjerena birokratizaciji suvremenog hrvatskog društva, što je u novijoj domaćoj prozi slabo prisutno. Novakov je Matija naime zaposlenik jedne od brojnih državnih agencija koje su postale sinonim za društveni parazitizam, dobro plaćeno uhljebljenje koje ne zahtjeva pretjeran radni angažman – pa tako junak primjerice tijekom radnoga vremena u uredu piše svoje knjige. Istovremeno, njegovi prijatelji bave se PR-om, tzv. guerilla marketingom, organiziranjem evenata i prodajom nekretnina, sve odreda neproizvodnim djelatnostima što je znakovit indikator besperspektivne gospodarske realnosti. Pritom, svi oni gaje neskriven prijezir prema vlastitim profesijama, ali ih to ne sprečava da bez grižnje savjesti uživaju u povlasticama i predaju se konzumerističkim užicima. Dodatno, nizom od osam samoubojstava koji su se u romanu desili tijekom proljeća 1991.godine autor metaforično najavljuje krvave i mračne devedesete koje su uslijedile. Također, junakovo se izmišljanje i fabriciranje svoje prošlosti čini i metaforičnom preslikom politički motiviranog prepravljanja određenih povijesnih činjenica i fabriciranja kolektivne memorije, čega smo žrtvama bili devedesetih. Budući da je junakov otac predstavnik pečalbarskog proleterijata Kristian Novak se u romanu rubno dotiče i tematizacije teškog života gastarbajterske populacije. Također, on se bavi i zavičajnom tematikom, svojevrsnom mitologizacijom rijeke Mure, tematikom mitskih bića te međimurskih legendi, tradicije i folklora, uz istovremeno uvođenje u hrvatskoj književnosti dosad gotovo posve zapostavljene romske populacije. Jedno od tematskih žarišta jest i protagonistova spisateljska blokada posredstvom koje se Novak pozabavio i odnosom umjetnosti, zbilje i laži, kao i utjecaja autorove biografije na samo pisanje. Povezavši stvaralačku blokadu s amnezijom on je apostrofirao i povezanost sjećanja i književnosti, povlačeći paralele između ta dva pojma i implicirajući da se i kod procesa prisjećanja radi o stvaralačkom činu, svojevrsnom rekreiranju sebstva. Riječ je o autoru s izuzetnim smislom za suspense i vještinom tečnog vođenja radnje te dojmljiva dočaravanja atmosfere, uz uvjerljivu psihologizaciju. No, najveća kvaliteta romana njegova je kompleksnost i višeslojnost; rukopis je to u kojemu autor zahvaća širok raspon tema, mijenja diskurse, žanrove, emocionalne registre, ambijente i dijalekte, ali je pritom zabavan, duhovit i dinamičan, te usprkos mračnoj tematici i čestoj kritičnosti, nimalo opterečujući, niti zamoran. A unatoč širokom tematskom rasponu i razgranatosti fabule, te bogatstvu motiva i slojeva roman ne ostavlja dojam pretrpanosti niti kaotičnosti, jer je vrlo pažljivo i skladno strukturiran. Sve u svemu, ‘Črna mati zemla’ vrlo je ugodno iznenađenje i pravo prozno osvježenje, a Kristian Novak autorsko je ime koje treba zapamtiti i čija nova djela svakako valja s pozornošću dočekivati.

 

Vladimir ARSENIĆ, e-novine.com, 22. lipnja 2013. 

ova ljubavna povest (…), verovatno je najbolji tekst posvećen jednoj od glavnih književnih tema – odnosu između ljubavnika – poslednjih nekoliko godina u regionalnoj prozi

 

Tanja TOLIĆ, najboljeknjige.com, 20. svibnja 2013.

…potresan i izniman roman…

 

Denis DERK, Večernji list, 20. travnja 2013.

…novim romanom ušao je u krug ponajboljih hrvatskih pripovjedača i fabulista…

 

Jagna POGAČNIK, Jutarnji list, 17. travnja 2013.

 Tamni glas iz Međimurja