Čazma i Koprivnica za kraj

Objavljeno Feb 23, 2015 u Blog

Čazma i Koprivnica za kraj

Ova je stranica bila zamišljena kao kompenzacija za moju nevoljkost da se pojavljujem pred ljudima i govorim o svojoj knjizi. Nije upalilo. Umjesto na početku dogovorenih dviju promocija (Čakovec i Zagreb), odradio sam brat-bratu, ako se ubroje i radio i televizija, više od trideset nastupa diljem Hrvatske u manje od dvije godine. I u procesu vidio da to zna biti i jako zabavno. Ali sad bi bilo dosta paštetarenja. Još Čazma (27. veljače) i Koprivnica (18. ožujka) i škljoc-škljoc.

Sljedeći su bili razlozi moje averzije spram vlastitih predstavljanja/književnih večeri:

- imam tremu kad moram govoriti pred ljudima (pa sjajan ti je izbor profesije, Kiks, bravo);

- u skladu s tim, bio sam 100 % siguran da javnim nastupom ne činim uslugu knjizi, niti slušateljima, niti sebi;

- nikad ni s kim ne stigneš porazgovarati kao čovjek. Strka usporediva jedino sa svadbom.

- u strci sam sklon glupim/bahatim/neprimjerenim/uvredljivim izjavama.

- tu i tamo netko kupi knjigu, pa onda moraš napisati posvetu. Još uvijek ne znam kako se to točno radi.

- uvijek dođe onaj trenutak kada moraš čitati iz svoje knjige. The horror.

- književne večeri su me, tko zna zašto, podsjećale na ono kada se muška ekipa ujutro nakon tuluma nađe na kavi, uvijek neka krajnja nužda da se sve ponovi, verbalizira, ukrasi, pa svatko govori kako je točno kome činio što i koliko dugo i kako dobro. Jedan je uvijek najglasniji, drugi mu diže loptu na volej. Pa ga onda pita o njegovu činjenju i što misli, kako se u Hrvatskoj inače to sve skupa čini, kako je zadovoljan svekolikim činjenjem drugih drugima u regiji, ima li nekih zajedničkih obilježja i ima li uzore svome činjenju kao takvom. Osim toga i što bi preporučio mladima koji tek idu činiti stvari drugima. U nekom trenu pomagač zamoli da ovaj drugi malo pokaže kako to čini. Prisutni nagrade činitelja pljeskom. Na kraju se pita je li to naše činjenje vidljivo i zanimljivo i izvan granica Domovine te koji su planovi za daljnja činjenja.

Tako mi je ti izgledalo prije dvije godine. Sada vidim da nije sve baš tako. Tremu imam i dalje, ali sam shvatio da se i ne radi o usluzi sebi ili knjizi, ni o produciranju sebe i bahaćenju, ni o čitanju, nego o tome da se u jednoj prostoriji nađe nekoliko ljudi kojima je stalo do pisane riječi. Sve ostalo je sporedno. No, treba znati kad je gotovo, kad frulicu treba za pojas zataknuti. Skoro sve je već rečeno, pa idemo stvar privesti kraju, i to u Čazmi i Koprivnici.

U Čazmi nikada nisam bio, jedva čekam – i hvala Slađanu Lipovcu na tome! Ajmo, Čazmanke i Čazmanci, vidimo se u petak, 27. veljače, u Gradskoj knjižnici Slavko Kolar u 19 sati. Slađan i ja smo sigurno tamo.

Prva je promocija ČMZ-a bila u Čakovcu, pretposljednja u Čazmi. Č-Č-Č. To je bio plan od samoga početka. Stvarno je.

S Koprivnicom me već veže puno lijepoga – bio sam na ljeto 2013., skupa s Markom Pogačarom i Krunom Lokotarom, gost mom pajdi Marku Greguru na prvom ikad Libarenju, a krajem prošle godine održao sam radionicu pisanja proze u Gimnaziji Frana Galovića, u sklopu Galovićeve jeseni. Osim toga, Koprivničanec Mario Kolar je napisao i sjajnu (i benevolentnu) analizu Črne mati zemle.

Zato Koprivnica odlično sjeda za zaključenje turneje, baš se veselim. Vidimo se u srijedu, 18. ožujka, u 19 sati u Knjižnici Fran Galović!

 

2 Komentari

  1. I onda za desert još malo popricas sa srednjoškolcima ;)

    • Tak jasno. O tome ide posebna vijest za koji dan :-)

Leave a Reply